Sadržaj

Uvod

Proizvodnju hrane sve više karakterizira "dobrovoljna uporaba kemikalija, kao što su prehrambeni aditivi, konzervansi, stabilizatori, emulgatori, antioksidansi, s ciljem očuvanja, distribucije i stabilizacije mnogih prehrambenih proizvoda koji su danas dostupni.

Kategorija boja, s druge strane, ne odgovara specifičnim tehničkim potrebama, već djeluje na psihičku i emocionalnu sferu potrošača.

Percepcija boje je, naime, trenutna i o njoj ovisi sviđanje ili odbijanje hrane. Boje (čija se definicija pojavljuje u "Prilogu I okvirne uredbe o prehrambenim aditivima - Reg. EC 1333/2008 - koji opisuje različite funkcionalne kategorije potonjih) su tvari koje daju boju hrani ili joj vraćaju izvornu boje Uključuju i prirodne sastojke hrane i druge elemente prirodnog podrijetla koji se inače ne konzumiraju kao hrana niti se koriste kao sastojci za njihovu pripremu.

Pigmenti ekstrahirani iz hrane i drugih jestivih materijala prirodnog podrijetla su boje zahvaljujući fizičkim i/ili kemijskim procesima.

Prehrambene boje se mogu dodati hrani za:

  • vratiti prvobitni izgled na onu hranu koja je, kao rezultat procesa pretvorbe, konzerviranja, pakiranja i distribucije, doživjela promjenu boje koja je mogla postati neugodna
  • povećati njihovu sposobnost privlačenja potrošača
  • bojenje hrane koja je sama po sebi bezbojna

Zbog ovih razloga, u skladu s važećim zakonodavstvom, postoje i drugi kao što su:

  • osigurati ujednačenost boje ispravljanje svih prirodnih varijacija u intenzitetu
  • povećati boju hrane kada je manjeg intenziteta od onoga što je potrošač navikao povezivati ​​s njim
  • štite aromu i vitamine osjetljive na svjetlost od sunčevih zraka tijekom skladištenja hrane
  • pružiti vizualnu indikaciju kvalitete hrane

Vrste boja

Boje namijenjene prehrambenoj industriji razlikuju se prema podrijetlu u:

  • boje za hranu prirodnog podrijetla, ekstrahiraju se na različite načine kako iz biljnih vrsta koje nude širok raspon boja, tako i iz nekih životinjskih vrsta čija je obojenost ograničena na Crvena. Dobiveni ekstrakti se koncentriraju i pročišćavaju kako bi se izolirale željene obojene tvari. Troškovi ekstrakcije, koncentracije i pročišćavanja, kao i oni identifikacije, općenito su visoki
  • identične prirodne boje, kemijski su proizvedeni kako bi se vjerno reproducirala odgovarajuća prirodna tvar visoke čistoće i uz niže troškove
  • umjetne prehrambene boje, proizvedeni su kemijskim procesima i prirodno su slobodni od sličnih korespondenata

Prirodne boje

Među različitim prirodnim bojama prisutna su:

  • kurkumin (E100), žuto-narančasta boja ekstrahirana iz mljevenih rizoma prirodnog curcuma longa, zeljasta biljka podrijetlom iz jugoistočne Azije koja se široko koristi kao začin (curry).U "prehrambenoj industriji" E100 se koristi za bojanje senfa, orašastih plodova, mliječnih proizvoda, konditorskih proizvoda, sladoleda.
  • riboflavin (E101), ili laktoflavin, ili vitamin B2, žuto bojilo koje je prirodno prisutno u mlijeku, također je prisutno u mnogo zelenog povrća, posebno kupusa i rajčice
  • košenilj (E120), bojilo porijeklom iz Meksika i Gvatemale, dobiva se sušenjem tijela ženki kukaca dactylopius coccus (američka košenilja) koja živi na kaktusima ili opuncijama. E120, čija je glavna komponenta karminska kiselina, uglavnom se koristi kao bojilo za aperitive, sladolede, bombone i sirupe
  • klorofila (E140), zeleni pigmenti prisutni u većini biljaka i algi, snažno apsorbiraju crveno i ljubičasto zračenje, komplementarno zelenoj boji
  • karamela (E150), jedno od najstarijih i najčešće korištenih bojila, koristi se u likerima, bezalkoholnim pićima, pivu, u slastičarstvu, u čokoladi, u nadomjescima za kavu. Iako je njegova primarna funkcija bojanje, karamela je koloidni a također može imati funkciju amalgamiranja i zaštite od oksidacije uzrokovane svjetlom
  • drveni ugljen (E153), boja dobivena karbonizacijom biljnih tvari kao što su drvo, ostaci celuloze, treset i ljuske kokosovog oraha ili druge ljuske
  • karotenoidi, bojila koja se nalaze u biljkama ili drugim fotosintetskim organizmima, kao što su alge i neke vrste bakterija; štite od oksidacije uslijed svjetlosti
  • antocijanini (E163), razred prirodnih bojila koje proizvode biljke. Antocijani (ili antocijani) nalaze se u cvjetovima i plodovima gotovo svih viših biljaka te u jesenskom lišću. Boja može varirati od crvene do plave

Sintetičke boje

Sintetičke prehrambene boje klasificiraju se na temelju prisutnosti različitih kemijskih skupina unutar njih. Neki primjeri umjetnih bojila uključuju:

  • tartrazin (E102)
  • zalazak sunca žut (E110)
  • azorubin (E122)
  • amarant (E123)
  • košenila crvena 4R (E124)
  • alura crvena AC (E129)
  • sjajna crna (E151)
  • smeđa HT (E155)
  • kinolinsko žuto (E104)
  • eritrozin (E127)
  • indigotin (E132)
  • patentirana plava V (E131)
  • svijetlo plavi FCF (E133)
  • zeleni S (E142)

Većina sintetičkih boja su kiseline, tvari koje se otapaju u vodi.

Sigurnost

Nedostatak toksičnosti važan je uvjet za sve aditive, a još više za bojila budući da njihova uporaba nije neophodna za očuvanje hrane. Europska zajednica promiče proučavanje mogućih učinaka prehrambenih boja na ljudsko zdravlje, obraćajući posebnu pozornost na one čija je neškodljivost još uvijek kontroverzna. Zakonodavstvo Europske unije o sigurnosti hrane utvrđuje u kojoj se hrani mogu koristiti bojila i maksimalne dopuštene količine za svaku vrstu hrane. Također zahtijeva da se boje podvrgnu sveobuhvatnoj i rigoroznoj sigurnosnoj procjeni prije nego što budu odobrene za upotrebu.

Odobrenje nadležnog tijela ne eliminira daljnje i stalne provjere. Odobrenje za korištenje može se revidirati, modificirati i eventualno suspendirati.

Od 2002. tijelo odgovorno za jamčenje aktivnosti kontrole i evaluacije na europskoj razini predstavlja Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA).

U cijelom svijetu aktivnosti praćenja i evaluacije provodi Zajednički FAO/WHO stručni odbor za prehrambene aditive (JECFA Joint FAO/WHO Expert Committee on Food Additives).

Odobrenje za korištenje

Boje za hranu odobrene u Europi klasificiraju se prema svojim toksikološkim karakteristikama:

  • "quantum satis" dopuštene prehrambene boje (quantum satis), mogu se koristiti, u skladu s dobrom proizvođačkom praksom, u količinama koje ne prelaze one potrebne za postizanje željenog tehnološkog učinka i pod uvjetom da potrošači nisu dovedeni u zabludu. Ne postoji maksimalna količina.
    II skupina: dopuštene prehrambene boje quantum satis

E broj

Ime

i 101

Riboflavin

i 140

Klorofili i klorofilini

i 141

Kompleksi klorofila i klorofilina

I 150a

Jednostavna karamela

I 150b

Kaustična sulfitna karamela

I 150c

Karamel od amonijaka

I 150 d

Sulfitno-amonijačni karamel

I 153

Drveni ugljen

I 160a

karoteni

I 160c

Ekstrakt paprike, kapsantin, kapsorubin

i 162

Crvena cikla, betanin

i 163

Antocijanini

I 170

Kalcijev karbonat

i 171

Titanijev dioksid

I 172

Željezni oksidi i hidroksidi

  • prehrambene boje s kombiniranom maksimalnom granicom, tvari koje se mogu koristiti samo u skladu s najvećim granicama definiranim u zakonodavstvu Zajednice.
    Skupina III: Prehrambene boje s kombiniranim maksimalnim ograničenjem

E broj

Ime

i 100

Kurkumin

I 102

Tartrazin

I 120

Košenil, karminska kiselina, razne vrste karmina

I 122

Azorubin, karmoizin

i 129

Allura crvena AC

i 131

Patentirani plavi V

i 132

Indigo karmin, indigo karmin

I 133

Briljantno plava FCF

i 151

Briljantno crna BN, crna BN

i 155

Bruno HT

i 160e

Beta-apo-8'-karotenal (C30)

I 161b

Lutein

Čistoća

Prehrambena boja da bi se koristila u prehrambenoj industriji mora biti Food Grade (prehrambeni razred), tj. u skladu s određenim karakteristikama navedenim za svako bojilo u Uredbi (EU) br. 231/2012 od 9. ožujka 2012. Oznake koje se odnose na podrijetlo, kriterije čistoće i sve druge informacije potrebne za njegovu definiciju, usvajaju se nakon prvog uključivanja bojila na popise Zajednice Uredbe (EZ) 1333/2008.

Specifikacije je izradila Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) na temelju informacija sadržanih u autorizacijskom dosjeu, sastavljenom u skladu s Uredbom (EZ) br. 1331/2008 koja uspostavlja jedinstveni postupak autorizacije.

Detaljna poveznica

Ministarstvo zdravlja. Aditivi za hranu

Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA).Bojanje hrane

Ministarstvo zdravlja. Nacionalni plan o službenoj kontroli prehrambenih aditiva kakvi jesu iu prehrambenim proizvodima (2015.-2018.)

Uredba (EU) br. 232/2012 Komisije od 16. ožujka 2012. o izmjeni Priloga II Uredbe (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu uvjeta i razina uporabe tvari kinolinsko žuto (E 104), suton žuto FCF / narančasto žuto S (E 110) i ponceau 4R, košenila crvena A (E 124 )

Uredba Komisije (EU) br. 1274/2013 od 6. prosinca 2013. o izmjeni i ispravku priloga II. i III. Uredbe (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća i priloga Uredbe (EU) br. 231/2012 Komisije u pogledu nekih prehrambenih aditiva

Uredba Komisije (EU) 2018/1472 od 28. rujna 2018. o izmjeni Aneksa II Uredbe (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća i Aneksa Uredbe (EU) br. 231/2012 Komisije u pogledu tvari E 120 Košenil, karminska kiselina, razne vrste karmina

Izbor Urednika 2022

Ultrazvuk

Ultrazvuk

Ultrazvuk su akustični valovi čija je frekvencija veća od ljudske sposobnosti da čuje zvukove.Primjena ultrazvuka u medicinskom području vrlo je široka: od utvrđivanja (dijagnostike) bolesti ili nastanka poremećaja (ultrazvuk, protokometrija).

Hipertireoza

Hipertireoza

Hipertireoza je bolest štitnjače uzrokovana prekomjernom proizvodnjom hormona štitnjače. Uzrokuje tjeskobu, gubitak težine, poremećaje spavanja

Gastroenteritis

Gastroenteritis

Gastroenteritisi su infekcije želuca i crijeva, uzrokovane rotavirusima ili bakterijama, vrlo česte, osobito u dojenčadi i djece mlađe od 5 godina.

Vitamin B12 i folat

Vitamin B12 i folat

Vitamin B12 i folat (ili vitamin B9) neophodni su za funkcioniranje crvenih krvnih stanica i živčanog sustava te su važni za metabolizam aminokiselina (a time i proteina) i masnih kiselina